Jarilo

Jarilo je u slavenskoj mitologiji personifikacija proljeca, bog proljetne vegetacije i plodnosti.
U jednoj prici on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na
Zemlju donoseci proljece, vraca se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladic izuzetne ljepote, nosi
krunu napravljenu od poljskog cvijeca i svežanj klasja u rukama. Postoji slicnost izmedu
bjeloruskog narodnog obicaja Jarila i našeg Jurjeva. Uspomena na Jarila sacuvana je u
bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo s cvijecem u
kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog covjeka s
bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeca.
U desnoj ruci drži covjecju glavu, a u ljevici mu je klasje.
Po drugoj prici on je posljednji Perunov sin, deseti po redu, rodjen posljednje noci u veljaci, na
festival Velje noci, paganske proslave nove godine.Iste noci on je ukraden i odveden u
Podzemlje, gdje ga je odgojio Veles, Perunov neprijatelj, slavenski bog podzemlja i stoke.
Slaveni su vjerovali da je Podzemlje zelena, vlažna zemlja vjecnog proljeca, na cijim je livadama
Jarilo odrastao i cuvao stoku svog ocuha. Zemlja mrtvih nalazila se preko mora, gdje su ptice
selile svaku zimu.
Dolaskom proljeca Jarilo se vraca u svijet živih (u vidu konja, ili možda cak kentaura?) donoseci
proljece i plodnost zemlji. Proljetne svetkovine Jurjeva/Jarila koje su preživjele u folkloru slavile
su taj njegov povratak:

..Gdje Jura/Jare/Jarilo hodi, tu vam polje rodi...

Jarila primjecuje Morana, boginja smrti i prirode, Perunova kcer i Jarilova sestra. Oni se zaljube i
udvaraju jedno drugom, na što uspomenu cuvaju svadbeni obicaji kod Slavena. Dvoje se
vjencaju na ljetnu ravnodnevicu, Ivanje. Sveta povezanost Jarila i Morane, božanstava vegetacije
i prirode, osigurava obilje, plodnost i blagoslov zemlji, kao i mir izmedju Peruna i Velesa.
Nakon žetve, medjutim, koja znaci smrt za usjeve, umire i Jarilo. To je u mitu objašnjeno kao
Jarilova nevjera Morani, koja ga ubija iz osvete i to cini na brutalan nacin. Morana komada Jarila
(ritualna žrtva) da bi od dijelova njegovog tijela sebi izgradila kucu. Taj cin metafora je obnove
svemira i podsjeca na skandinavski mit o divu Ymiru, iz cijeg je tijela izgradjen svijet.
Ostavši bez muža, Morana se pretvara u ružnu babu, strašnu boginju smrti, hladnoce i zime, te
umire na izmaku godine. Pocetkom sljedece, ona i Jarilo ponovno se radjaju i ciklus se ponavlja.
Kršcanski pandan Jarilu je sv. Juraj, koji je zadržao mnoge karakteristike paganskog boga, cak i
u obicajima, mitu i ritualu (Jarilo, po jednom mitu, ubija Zmey i spašava Ladu, kao što Juraj
ubija zmaja).