Svarog

Svarog je solarni bog u slavenskoj mitologiji. To je – Sunce, bog-otac. Najvjerovatnije samo nebesko tijelo smatrano je bilo bogom, ili pak njegov tvorac. Ime Svarog nastalo je dodavanjem čestog kod Slavena završetka –og- do korijena –svar-. Svar potiće iz sanskrita i označava blijesak, nebo, Sunce. Slično kao i iransko –hvar- koje označava svijetlo sijajnog neba. Tako duboke veze govore o starini pojma Svarog nasljeđenog još iz praindoeuropskih vremena. U litvanskoj mitologiji (koja je bliska slavenskoj) božiji kovač iskovao je na zemlji lim-sunce i ovako užarenog bacio je na nebo. Svarog kao kovač mogao bi prema tome nastati u željezno doba kada to kovački zanat smatran je bio magičnim i darovanim ljudima od bogova. Željezo bilo je obrađivano pomoću vatre, a sama vatra je sveta. Sačuvao se također mit, koji su u XV st. u ruskoj Žmudi prepričavali žreci. Naime, zodijakalni znaci velikim maljom razbili su toranj u kojem zatočeno je bilo Sunce. Treba dodati da je Svarog kod nekih shvaćan i kao cijeli zodijakalni panteon obuhvačajući sve bogove. Motiv oslobođenja Sunca označava njegovo oslobođenje iz mraka i zimskih okova kada na proljeće dan postaje dužiji od noći. Staroruski zapis iz XI st. spomine ljude koji «štuju» podne klanjajući se u smjeru Sunca u to doba dana. Još do nedavna u Poljskoj, na Polesiu i u Ukraini izlazak Sunca pozdravljano s obnaženom glavom i molitvom. Kult Sunca, Svaroga imao je veliku važnost ne samo kod Slavena već i kod mnogih drugih naroda i održao se kod tih naroda, unatoć represijama, vrlo dugo i snažno. Zapravo nikad nije ni izčeznuo, pritajio se u podsvijesti seljaka, u njegovim navikama-folkloru, sve do danas kada s preporodom etničkih vjera, vraća se u svijest i zauzima pripadajuće mu mjesto.